Mihajlo pupin – wikipedija u gas station

##

U SAD-u je sljedećih pet godina radio kao fizički radnik i paralelno učio engleski, grčki i latinski jezik. Nakon tri godine pohađanja večernjih tečajeva, u jesen 1879. godine položio je prijamni ispit i upisao studij na Columbiji u New Yorku. Na studiju je bio oslobođen plaćanja školarine jer je bio uzoran student, a na kraju prve godine dobio je dvije novčane nagrade – za uspjeh iz grčkog jezika i matematike. Tijekom školovanja uglavnom se uzdržavao držanjem privatnih satova i radeći fizički teške poslove.

Studij je završio 1883. godine s izvrsnim uspjehom iz matematike i fizike, pri čemu je primio diplomu prvog akademskog stupnja. Potom se vratio u Europu, i to najprije u Veliku Britaniju (1883.—1885.) gdje je nastavio školovanje na Cambridgeu zahvaljujući dobivenoj stipendiji za studij matematike i fizike. Nakon školovanja u Cambridgeu, Pupin je studij eksperimentalne fizike započeo na Sveučilištu u Berlinu 1885. godine kod čuvenog profesora Hermanna von Helmholza, nakon čega je 1889. godine obranio doktorsku disertaciju iz područja fizičke kemije, na temu: "Osmotski pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji".

Tijekom boravka u Berlinu, 1887. godine, održana je čuvena sjednica Društva za fiziku na kojoj je prvi put objavljeno povijesno Hertzovo otkriće oscilatora i dipola koji emitira elektromagnetne valove. Sjednicom je predsjedavao von Helmholz, tadašnji Pupinov mentor. Pupinov suvremenik je također bio i znameniti znanstvenik Kirchoff, zaslužan za otkriće dva osnovna elektrotehnička zakona ( Prvo i drugo Kirchoffovo pravilo), a koji je živio i radio u Berlinu. Još tijekom prve godine studija Pupin je pohađao Helmholzova predavanja iz eksperimentalne fizike, zatim predavanja o teoriji elektriciteta i magnetizma kod Kirchoffa i izvodio praktične radove u laboratoriju pod Helmholzovim i Kuntovim rukovodstvom, profesorima koji su u to vrijeme bili izvanredan znanstveni kadar.

Pupin je započeo svoju karijeru učitelja na Sveučilištu Columbia 1889. godine, gdje je radio punih četrdeset godina (do 1929.) Postao je redoviti profesor 1901. godine. Njegov položaj profesora teorijske elektrotehnike usmjerio je njegovo zanimanje na proučavanje elektromagnetnih fenomena. Električna rezonancija, kao predmet izučavanja, privukla je Pupinovu pozornost 1892. Kao rezultat toga, Pupin je pronašao električno strujno kolo s podešavanjem u rezonanciju, koji je našao primjenu u radio-vezama. Ovaj patent je kasnije prodao kompaniji Markoni.

1896. godine, nakon što je Rendgen 1895. objavio svoj pronalazak Х-zraka, Pupin je otkrio sekundarne rendgenske radijacije, a ubrzo nakon toga razvio je brzu metodu rendgenskog snimanja koja se sastoji u tome što se između objekta koji se snima i fotografske ploče, umeće fluorescentni ekran, čime je skraćeno vrijeme ekspozicije s trajanja od oko jednog sata na svega nekoliko sekundi. Ta metoda je našla široku primjenu i još uvijek se primjenjuje. Pupinov svitak [ uredi VE | uredi ]

Pupinov najznačajniji pronalazak je u svijetu poznat pod imenom „Pupinova teorija“ (1896.) kojom je riješio problem povećanja dometa prostiranja telefonskih struja. Ovo otkriće omogućilo je otklanjanje štetnog djelovanja kapacitivnosti vodova koje je predstavljalo glavnu smetnju prijenosa signala na dužim rastojanjima, a manifestiralo se pojavom šuma. Problem je riješen postavljanjem induktivnih svitaka na strogo određenim razmacima duž vodova. Nacionalni institut za društvene znanosti odlikovao je Pupina zlatnom medaljom za ovaj izum.

Rješavajući mnoge probleme koji su se javljali u primjeni pupinizacije, Pupin je pronalazio nova rješenja u području primjene izmjenične energije. Godine 1899. razvio je teoriju umjetnih linija na kojima se zasniva matematička teorija filtera. Pupin je sugerirao i ideju negativne otpornosti i prvi je napravio indukcijski motor s većom brzinom od sinhrone. Dokazao je da se mogu dobiti neprekidne električne oscilacije ako se negativna otpornost unese u induktivno-kapacitivno kolo. Armstrong, njegov student u laboratoriju, proizveo je negativnu otpornost primjenom troelektrodne elektronske cijevi-triode. Koristeći ovaj svoj rad, Armstrong je kasnije pronašao visokofrekventni cijevni oscilator, na kome se zasniva suvremena radiotehnika. Popis patenata [1] [ uredi VE | uredi ] Broj patenta

Pored patenata objavio je više desetaka znanstvenih rasprava i 1923. godine svoju autobiografiju na engleskom jeziku " From Immigrant to Inventor" za koju je 1924. godine dobio Pulitzerovu nagradu. Na srpskom jeziku objavljena je prvi put 1929. godine i to pod naslovom " Sa pašnjaka do naučenjaka". Pored ove knjige objavio je još dvije:

U Americi je 1958. godine ustanovljeno odličje Medalja Mihajla Pupina koja se dodjeljuje svake godine za posebne zasluge, za doprinos nacionalnim interesima Amerike. Na popisu nositelja ovog priznanja nalazi se i J. Edgar Hoover (1961.) nekadašnji direktor američkog Federalnog istražnog ureda (FBI). Literatura [ uredi VE | uredi ]